KAFKA
Katedrala |
PREDVORJE GALERIJE P.M.
"Slikar izvuce ispod postelje cijelu hrpu neuokvirenih slika, koje su bile toliko prašne da je, kada je puhnuo na gornju sliku, uskovitlao toliku prašinu da K. Ostade bez daha. - Pustopoljina_ rece slikar i pruzi K-u sliku: Na njoj su bila naslikana dva krzljava drveta što su stajala daleko jedno od drugog u tamnoj travi. U pozadini se šarenilo sunce na zalasku. - Dobro - rece K. - kupit cu je. - K. Se nesmotreno izrazio tako kratko, pa je bio sretan što mu slikar nije to zamjerio, vec je dignuo s poda drugu sliku. - Ovo je pandan toj slici - rece slikar. Mozda je i bila zamišljena kao pandan, ali između nje i one prve slike nije se mogla zapaziti ama baš nikakva razlika, i drvece, i trava, i sunce na zalasku - sve je bilo jednako. Ali K-a to nije smetalo. - Lijepi pejsazi- rece- kupit cu oba i objesit cu ih u svom uredu. - Rekao bih da vam se sviđa taj motiv - rece slikar i izvuce trecu sliku. - Sva sreca što imam ovdje još jednu slicnu sliku. - Ali ona nije bila slicna nego upravo ista ona pustopoljina." |