ALENKA BOBINSKY|
Katedrala |
Prema Muzickoj Enciklopediji JLZ, opera je " muzicko-scensko djelo u kojemu glumci prikazuju dramsku radnju pjevajuci tekst uz pratnju orkestra. Opera ide u red najslozenijih muzickih oblika. Uz vokalnu i instrumentalnu muziku ona ukljucuje i dramsku umjetnost, i glumu, i ples, a i likovne elemente izrazene u dekoru pozornice i kostimima glumaca...Opernu muziku autori komponiraju na tekst (tzv. operni libreto) koji je napisan izricito kao tekstovana podloga opernom djelu... Tematika sadrzaja veoma je bogata i raznolika. U operi se prikazuju tragicni, lirski ili komicni dogadjaji iz daleke mitološke ili historijske prošlosti i iz suvremenog zivota; opera razrađuje i psihološke probleme i komicne situacije." Prema istom izvoru solo-pjesma (Lied) je "komorni vokalno-instrumentalni oblik za glas i klavir ili manji instrumentalni sastav, rijeđe orkestar. Ona nastaje na osnovu tekstova (stihova), pa je pjevana rijec njen sastavni dio... Po izrazaju solo-pjesma moze biti pucki jednostavna, moze biti raspjevana, slika trenutacnog raspolozenja, kao i sazeta dramska scena." Iz ovih vrlo sazetih definicija lako je razabrati da se radi o prilicno strogo određenim glazbenim (i scenskim) oblicima cvrsto pripadnim vremenskom, prostornom, kulturnom, socijalnom pa i politickom kontekstu u kojem se izvode. Zajednicka im je upotreba ljudskog glasa uz instrumentalnu pratnju. Upotreba ljudskog glasa sve do dvadesetog stoljeca, kada se prvi put javljaju vokalize, podrazumijeva isticanje teksta, a tekst, poput glazbe, cini zatvorenu strukturu, bilo da se radi o opernom libretu koji je (ili nije) adaptacija literarnog djela, ili pak o poeziji njemackih romanticarskih pjesnika koju su Schubert, Schummann i ostali nepromijenjenu uglazbljivali. Pjevac u "Katedrali" intervenira u sve navedene kontekste, kao i u glazbenu i tekstualnu formu opere i Lieda. Prva se intervencija odnosi na instrumentalnu pratnju, koja se ukida: ljudski je glas sam sebi dovoljan da izrazi sve emocije, raspolozenja i sjecanja; raznolikost njegovih boja dugo se prigusivala instrumentima. Tek su u našem stoljecu pjevaci (npr. Meredit Monk, Diamanda Gallas, Claire Hammill) poceli otkrivati mogucnosti koje im pruza samostalno pjevanje, no oni pjevaju suvremenu literaturu. |
Nasuprot tome, u "Katedrali" se pjeva tradicionalna literatura. Ovakovo a cappella pjevanje ukida i intonaciju. Tako dobro poznata djela Faurea, Schuberta, Schummanna, Musorgskoga, Straussa, Respighia, Giordana dobivaju sasvim novu boju i znacaj. Mimika se također ukida: pjevac ne stoji, ne krece se, vec opušteno sijedi i zahtijeva da se sva paznja obrati njegovom glasu, koji se neprekidno mijenja. Jer, miješanjem i montazom razlicitih arija lako je percipirati kako isti glas razlicito zvuci dok pjeva na njemackom, talijanskom, latinskom i ruskom jeziku. Upotrebljene pjesme i arije nemaju pocetka ni kraja. One se pretapaju jedna u drugu, ne poštujuci zakone strofnog i prokomponiranog, zaobilazeci kadence: Pjevac je veseo, tuzan, meditativan, dobar i zao, muško i zensko. On je Don Quichote, Salome i Jochanaan, "Doppelganger" ("Dvojnik") Schuberta i Heinea, koji se poput leitmotiva provlaci kroz citavo njegovo pjevanje, podcrtava prisustvo svih ovih karaktera u jednom jedinom pjevacu, ukazuje na postojanje jedinstvene arije bez određenog pocetka i kraja, arije koja u sebi sadrzi sve arije i istovremeno ih ukida.
P.S. pjesma nad pjesmama knjiga nad knjigama arija nad arijama Sve ovo dragi moj ne podlijeze ozbiljnijoj muzikološkoj analizi, jednostavno zato što Joško to svaki put pjeva drugacije. Nijedan muzikolog se još nije dohvatio analize free jazza ili cak, Cagea. Sve se to svodi na raspredanja o I Chingu i crncima. U ovom kontekstu to se moze svesti na raspredanja o kulturno-glazbenoj i muzikološkoj improvizaciji. Alenka Bobinsky |
